- «Aspiramos a ser lo que auténticamente somos, pero a medida que creemos lograrlo, nos invade el hartazgo de lo que realmente somos».
- «Los únicos brazos entre los cuales nos resignaríamos a pasar la vida son los brazos de las Venus que han perdido los brazos».
- «Una luz sin fuerza para llegar al suelo ribetea con tiza las molduras y las aristas de las casas, que tienen facha de haber dormido mal, y obliga a salir de entre sus sábanas a las nubes desnudas, que se envuelven en gasas amarillentas y verdosas y se ciñen, por último, una túnica blanca».
- «Jamás existirán caballos capaces de tirar un par de patadas que violenten, más rotundamente, las leyes de la perspectiva y posean, al mismo tiempo, un concepto más equilibrado de la composición, que el par de patadas que tiran los heroicos percherones de Paolo Uccello».
- «Nada ansío de nada, mientras dura el instante de eternidad que es todo, cuando no quiero nada».
- «Aunque se alteren todas nuestras concepciones sobre la Vida y la Muerte, ha llegado el momento de denunciar la enorme superchería de las "Meninas" que —siendo las propias "Meninas" de carne y hueso— colgaron un letrerito donde se lee Velázquez, para que nadie descubriera el auténtico y secular milagro de su inmortalidad».
- «La disección de los ojos de Monet hubiera demostrado que Monet poseía ojos de mosca; ojos forzados por innumerables ojitos que distinguen con nitidez los más sutiles matices de un color pero que, siendo ojos autónomos, perciben esos matices independientemente, sin alcanzar una visión sintética de conjunto».
- «El cúmulo de atorrantismo y de burdel, de uso y abuso de limpiabotas, de sensiblería engominada, de ojo en compota, de rebote y de tristeza sin razón —allí está la pampa... más allá del indio... la quena... el tamboril— que se espereza y canta en los acordes del tango que improvisa cualquier lunfardo».
- «Los cubistas salvaron a la pintura de las corrientes de aire, de los rayos de sol que amenazaban derretirla pero —al cerrar herméticamente las ventanas, que los impresionistas habían abierto en un exceso de entusiasmo— le suministraron tal cúmulo de recetas, una cantidad tan grande de ventosas que poco faltó para que la asfixiaran y la dejasen descarnada, como un esqueleto».
- «Los bustos romanos serían incapaces de pensar si el tiempo no les hubiera destrozado la nariz». | Težimo da budemo ono što istinski jesmo, ali na putu da to ostvarimo, napadne nas prezasićenje onoga što u stvari jesmo.
Jedini zagrljaj u kom ćemo odbiti da provedemo život jeste zagrljaj Venere koja je izgubila ruke.
Svetlost koja nema snage da stigne do tla ocrtava kredom okvire i ivice kuća, koje izgledaju kao da su loše spavale, i tera golišave oblake da izađu iz njihove postelje i da se umotaju u žućkaste i zelenkaste gaze, i na kraju odenu belu tuniku.
Nikada neće postojati konji sposobni da šutnu kopitima koja ruše, najnaglašenije, zakone perspektive, i koji imaju, u isto vreme, najuravnoteženiji koncept kompozicije, od para kopita kojim šutiraju herojski perćeroni Paola Ucelja.
Ne žudim ni za čim, dok traje trenutak večnosti koja je sve, kada ne želim ništa.
Iako se menjaju svi naši stavovi o Životu i Smrti, došao je trenutak da se objavi velika prevara slike "Meninas" gde su - prave "Meninas" od krvi i mesa - okačile znak gde piše Velaskes, da niko ne bi otkrio pravo i svetovno čudo njegove besmrtnosti.
Disekcija Moneovih očiju je pokazala da je Mone imao oči kao muva; oči ojačane bezbrojnim okicama koje oštro razlikuju najfinije nijanse jedne boje ali, kako su to samostalne oči, one opažaju te nijanse nezavisno, bez dostizanja sintetičkog pregleda.
Gomila lutanja i bordela, upotrebe i zloupotrebe čistača cipela, gumirane osećajnosti, modrog oka, ljutnje i tuge bez razloga - tamo je pampa...dalje od indijanca...kena...bubnjić - koja se rasteže i peva u akordima tanga koji improvizuje bilo koji lopov.
Kubisti su spasili sliku od vazdušnih struja, zrakova sunca koji su pretili da je istope ali - zatvorivši hermetički prozore, koje su impresionisti otvorili u naletu entuzijazma - su pružili gomilu recepata, tako veliku količinu naivčina da je malo falilo da je udave i ogole, kao neki skelet.
Rimske biste bi bile nesposobne da misle da im vreme nije uništilo nos. |